Klasicna gitara
Naziv ove gitare ne dolazi zbog njenog tijela nego jer se ovaj tip gitare koristi za sviranje isključivo klasičnih kompozicija. Ova vrsta gitare nema metalne žice nego najlonske, te se isključivo svira u sjedećem položaju, s time da se gitara polaže na lijevo koljeno a ne na desno kako mnogi gitaristi danas sviraju. Popularizaciju klasična gitara može zahvaliti flamenco gitari koja je skoro identična u izradi, ali ima malo jači zvuk. U meksiku, popularni mariachi sastavi koriste gitare raznih veličina a koji su potekli od klasične gitare, među njima i „guitarron“, gitara veća od violončela.
Otac moderne klasične gitare se smatra da je Antonio Torres Jurado.
Antonio Torres Jurado
Najzaslužniji za pretvaranje gitare u značajan solistički instrument koji se
otrgnuo iz konteksta instrumenta za sviranje isključivo pratnje i melodije je
Django Rainhardt.
On je doživio nesreću u mladosti zbog koje mu je svirajuća hvatna lijeva šaka
zauvijek ostala osakaćena, te je zbog toga svoja dva upotrebljiva prsta
(kažiprst i srednjak) samo mogao da upotrebi za sviranje melodije i hvatanje
najprostijih akorda, najčešće tzv. „trijada“.
Dijelovi gitare su:
1. glava 9. tijelo (rezonantna kutija) 18. žice (E, H, G, D, A, E)
2. kordar 12. kobilica 19. kost
3. vijci 14. donji dio 20. polja gitare
4. pragovi 15. zvučna kutija
7. vrat 16. bočne spojne dašcice
8. peta 17. zvučna rupa
Klasične gitare se mogi podijeliti i po veličini na :
Slike:
 |
|
 |
|
|
|
|
|
|
N a z a d
 |
 |
 |
 |
 |
 |
